Mjesečni arhivi: veljača 2016.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL I SVETI MIHAEL ARHANĐEL

Hvaljen Isus i Marija!

Sv.-Mihovil-830x964
Naš Kralj Gospodin Isus Krist dva puta u Knjizi Istine spominje Drugi Vatikanski Koncil.
VAŽNOST SAKRAMENATA – BRAKA I PRVE SVETE PRIČESTI Srijeda, 6. srpnja 2011.
Moja kćeri, molim te da moliš za Mog Namjesnika papu Benedikta, jer je okružen masonskim silama
koje čine svaki napor kako bi ga svrgnuli s vlasti, ove zle sile ulaze u Moju Crkvu još od Drugog Vatikanskog Koncila i razvodnili su Moja Učenja. Mnogi su zakoni uvedeni koji Me vrijeđaju, osobito davanje Moje Presvete Euharistije od strane laika. …
Presveta Euharistija mora biti primljena na jezik i ne smije biti zaprljana ljudskim rukama. A ipak, upravo ovo su Moje posvećene sluge učinile. Ove zakone nisam dopustio Ja u duhu. Moji posvećeni sluge su vođeni putem koji nije u ravnini sa učenjima Mojih Apostola. Danas se Moji Sakramenti ne uzimaju za ozbiljno, posebno od onih koji traže Sakramente braka i prve Svete Pričesti.
Zavjet braka je vrlo ozbiljan, jer je, zapamtite, Sakrament i učinjen je u prisutnosti Boga Oca. … Svi brakovi su sklopljeni na Nebu. Nijedan čovjek ne može uništiti brak bez da uvrijedi Mog Oca. … Vratite Mi se putem Sakramenata. Pokažite poštovanje prema Sakramentima onako kako biste trebali i istinski ćete ponovno osjetiti Moju Prisutnost.

MNOGI SU PAPE BILI ZATVORENICI U SVETOJ STOLICI, OKRUŽENI MASONSKIM SKUPINAMA Ponedjeljak, 7. svibnja 2012.
Katoličkoj Crkvi – Kada je Drugi Vatikanski Koncil proglasio nova pravila, njih su uvela zle masonske sile iz tvojih hodnika.
Lukavo su izložili nove načine dijeljenja Moje Svete Euharistije koji Me vrijeđaju.
Vaša takozvana snošljiva učenja proglasila su niz laži, uključujući odbijanje priznanja moći Svetoga Mihaela Arhanđela. On je zaštitnik Crkve protiv sotone. Te sile među vama su to znale. Zbog toga ste zaustavili sve molitve u kojima se tražila Njegova pomoć preda Mnom na Svetoj Misi.
Zatim ste počinili najveću neistinu, da se pakla ne treba bojati. Da je to samo metafora. Jer ta laž, koju su kao istinu prihvatila mnoga Božja djeca, je značila gubitak milijardi duša.
Nikada nemojte misliti da Ja optužujem brojne Svete Pape koji su sjedili na Petrovoj Stolici. Njihova je Misija uvijek bila zaštićena. Mnogi pape su bili zatvorenici u Svetoj Stolici, okruženi masonskim skupinama koje ne predstavljaju Boga.
Oni mrze Boga i proveli su pedeset godina šireći neistine o Božjem Milosrđu.

NAMA, VOJSCI OSTATKA, JAKO JE VAŽNO DOBRO UPOZNATI I RAZUMJETI DRUGI VATIKANSKI KONCIL, NE DA BISMO BRANILI KNJIGU ISTINE, JER JE TO NEPOTREBNO, VEĆ DA BI JU ŽIVOTOM ISPUNILI.
Knjiga Istine govori o opasnostima koje su proizašle iz Drugog Vatikanskog Koncila i potrebno je razlučiti stvari koje je on postavio kao platformu za uspon i djelovanje Lažnog proroka Franje. Treba znati da je Koncil počeo s dobrim namjerama i da je većina sudionika bila pravovjerna, ali manipulirana od članova većinom iz njemačke i nizozemske biskupske konferencije, koji su imali i novce i medije na svojoj strani. (Zvuči vam poznato?) Čitajući dokumentiranu ostavštinu nekih časnih sudionika ovoga događaja, koji su tada branili polog vjere, Drugi Vatikanski Koncil je po scenariju bio sličan nedavnoj Sinodi o obitelji, samo što je masonerija na Koncilu imala faktor iznenađenja, jer su srušili kompletnu pripremu Koncila i odbacili sve godinama prije pripremane sheme koje su trebale voditi tijek Koncila, te je krenuo s nule, pod vodstvom ljudi koje su u zbrci i magli većinom postavili masoni, a ne Papa Ivan XXIII (1958. – 1963.). Na Sinodi o obitelji Njemci i ostali su također imali većinsku hijerarhiju, ovaj put uključujući i Lažnog proroka. Jedan od ključnih dokumenata za razumjeti Drugi Vatikanski Koncil je „ Kratak kritički pregled novog reda Mise“ kojeg su potpisali KARDINAL OTTAVIANI koji je bio tajnik Svetog Oficija od 1935. do 1968. kada je dao ostavku, a Sveti Oficij je tada reformiran u Kongregaciju za nauk vjere i KARDINAL BACCI. Na ovaj dokument ćemo se osvrnuti u drugom postu. Dakle možemo reći svašta, ali sigurno ne da je „ Drugi Vatikanski Koncil djelo Duha Svetoga“, kako bi mnogi modernisti, koji su u stvari zavedeni pijuni svijeta i crkvene masonerije, htjeli da vjerujemo. Pošto ova mala analiza ipak zahtjeva više prostora možemo je podijeliti na tri djela, kako bi u još dva posta obradili ključne stvari za nas:
1. Sveta Misna Žrtva. Usporedba obreda prije i nakon Koncila. Pričest na ruku. Što je Žrtva. Tko Žrtvuje. Zašto je Nova Misa pravovaljana. Zašto ne smijemo više popustiti ni milimetar u obrani Svete Mise. Grozota pustoši.
2. Lažni ekumenizam. Isti duh protestantskih pentakostalnih sekti i pokreta u katoličkoj crkvi. Zašto smo uvjereni da je katolički karizmatski pokret u službi zloduha Izebele. Okultizam i pentakostalizam. Duh Proroka Ilije. Ovo ćemo objaviti kad bude vrijeme za to.
Molimo se Svetom Mihaelu Arhanđelu koji neka nam pomogne da vidimo i očuvamo Istinu. Njega je Koncil pokušao protjerati iz Crkve i izbacio Ga iz Svete Mise. Znamo da je Papa Lav XIII (1878. – 1903.) nakon viđenja koje je imao, odredio da se moli molitva Svetom Mihaelu u svakoj crkvi na svijetu, nakon svake Svete Mise. Smiješno je da nas danas pozivaju na poslušnost masonskoj hijerarhiji i učiteljstvu koje je počelo sa Drugim Vatikanom, kao da prije njega nije bilo ni papa ni Katoličke Crkve. Današnje učiteljstvo je u mnogim ključnim pitanjima vjere u suprotnosti s učiteljstvom i papama prije Drugog Vatikanskog Koncila. Gospodin Isus nas ovdje opet usmjerava prema Knezu Mihaelu:
ZLO ĆE SE SMATRATI DOBRIM, A DOBRO ĆE SE SMATRATI ZLIM Četvrtak, 6. ožujka 2014.
Neka nijedan čovjek nikada ne povjeruje da ima dovoljnu snagu volje da izdrži pritiske koje mu postavlja zloduh. … Vi stoga morate moliti molitvu Svetom Mihaelu svakoga dana.
Sveti Mihaele, Arhanđele, brani nas u boju, protiv pakosti i zasjedama đavlovim budi nam zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo: i Ti, Vojvodo Vojske Nebeske, sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom Krepošću u pakao strovali! Amen
Sotona i svaki demon, koji luta Zemljom, vrlo naporno rade da bi vas odveli od Mene u ovo vrijeme – više nego u bilo koje vrijeme otkada sam Ja hodao Zemljom. Vi morate usredotočiti svoj pogled na Mene i slušati Me, da vas Ja mogu nastaviti štititi.

Vaš Isus

PADRE PIO STIŽE U RIM

padre_pio_arrives_in_rome

Hvaljen Isus i Marija!

Ovih dana razne vijesti stižu iz Italije. Franjo se nastavlja boriti protiv života i vjere. Između ostalog je kompletno ignorirao skup od najmanje milijun ljudi koji su se okupili 30. siječnja u Rimu na Dan obitelji.
S druge strane kako nam je objavljeno u Knjizi Istine ide do velikih granica lažne poniznosti skrivajući se iza Majke Božje i Svetaca. Tako je “molio” pred relikvijama Svetoga Oca Pia i Svetoga Leopolda Mandića 6. veljače u Bazilici Svetog Petra.
Sve više ljudi u Italiji uviđa da je Franjo Lažni prorok. Ne znam tko je autor ove slike i da li čita Knjigu Istine, ali očito ima Dar Razlikovanja.

NOVI INTERVJU SA BISKUPOM SCHNEIDEROM

Hvaljen Isus i Marija!
Na blagdan Svetog Vlaha 03.02.2016. u dubrovačkoj katedrali imali smo za propovjednika biskupa Cupicha „velikog hrvatskog mecenu, izaslanika lažnog Proroka na prošloj sinodi – odvjetnika sodome i gomore“. On je bio gost najboljeg učenika lažnog Proroka u HBK – biskupa Uzinića, koji se u javnosti postavlja kao glasnogovornik HBK. Sa dubokim žaljenjem gledamo kako Crkva u Hrvata i Republika Hrvatska upadaju sve dublje u glib novog svjetskog poretka i jedinstvene svjetske religije.
Bog nam istovremeno pokazuje primjer hrabrog posvećenog sluge koji govori istinu. Biskup Athanasius Schneider se još odlučnije i jasnije bori za Katolički nauk i vjeru. Ovaj intervju je prekriven određenom dozom suzdržanosti, ali vjerujemo da će ovaj biskup istupiti još jače i otvorenije, kad za to dođe vrijeme. Rorate Caeli je objavio intervju. Ovdje objavljujemo dio koji je bitan za Vojsku Ostatka. Molimo, vjerujemo i nadamo se da ćemo u Hrvatskoj ubrzo imati ovakve hrabre muževe koji će ustati među hrvatskim svećenicima i biskupima. Nadajmo se da će ovom jubilarnom godinom, kada slavimo četrdesetu obljetnicu Hrvatskog Krsnog Zavjeta mnogi u Hrvatskoj Crkvi progledati.
Uzdajmo se u Majku Spasenja, jer smo Njoj kao narod 1976. godine posvećeni „TUUS TOTUS“

Schneider
POST-SINODSKA CRKVA I NEVJERNICI UNUTAR CRKVENE HIJERARHIJE
Rorate Caeli: Govoreći o nedavnoj Sinodi, proći će određeno vrijeme dok ne budemo sasvim svjesni kakve će pravne učinke ona imati za Crkvu, jer se sada iščekuje potez pape Franje. No, bez obzira na eventualni ishod, postoji li zapravo raskol u Crkvi? I ako postoji, što to zapravo znači u praktičnom smislu? Kako će se to odraziti na tipičnog katolika iz crkvenih klupa?
Nj.E. Schneider: Raskol prema definiciji Zakonika kanonskog prava (kan. 751) znači sljedeće: uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni. Važno je pritom razlikovati defekt u vjeri, odnosno krivovjerje od raskola (shizme). Vjerska zabluda ili krivovjerje uistinu je veći grijeh od raskola, kako to kaže sv. Toma Akvinski: „Nevjera je grijeh počinjen protiv samoga Boga, jer On Sam je Prva Istina, na kojoj se vjera temelji; dok se shizma protivi eklezijalnom jedinstvu, što je manje dobro od Samoga Boga. Stoga je grijeh nevjere (ili krivovjerja) općenito mnogo teži od grijeha shizme. (Summa Theologica II-II, q. 39, a. 2 c).
Sama kriza koja pogađa Crkvu u današnje vrijeme sastoji se od neprestano rastuće pojave da oni koji ne vjeruju u potpunosti niti ispovijedaju cjelovitost katoličke vjere vrlo često zauzimaju strateške pozicije u životu Crkve, poput profesora teologije, nastavnika u sjemeništima, redovničkih poglavara, župnika, pa čak i biskupa i kardinala. A svi ti ljudi s manjkavom vjerom javno priznaju svoju podložnost papi.
Vrhunac konfuzije i apsurdnosti očituje se kada takvi polu-heretički klerici optužuju upravo one koji brane čistoću i cjelovitost katoličke vjere, da su protiv pape – a usto su prema njihovom mišljenju, na neki način, i šizmatici.
SINODA I PAPOLATRIJA
Rorate Caeli: Što se tiče Sinode, je li svakome tko ima oči jasno da je papa Franjo prouzročio zbunjenost umjesto jasnoće u sinodskom procesu, te je ujedno i potaknuo kretanje prema raskidu dajući istaknute uloge kardinalima Kasperu i Danneelsu, nadbiskupu Cupichu, itd. Koje je ispravno stajalište, koje treba zauzeti jedan katolik prema papi u ovim turbulentnim vremenima? Imaju li katolici obvezu javno iskazivati svoje stavove i „oduprijeti se“, kako je to napomenuo kardinal Burke u prošlogodišnjem intervjuu koji nam je dao, pa čak i kada njihova gledišta zauzimaju kritički stav prema papi?
Nj.E. Schneider: Promatramo li nekoliko prethodnih generacija, sve do naših dana, u životu Crkve prevladava određena vrsta „papo-centrizma“, ili čak neka vrsta „papolatrije“, što je bez ikakve sumnje pretjerivanje, posebice u usporedbi s nekadašnjim umjerenim i nadnaravnim viđenjem osobe pape, te iskazivanjem poštovanja prema njemu. Takav neumjeren stav prema osobi pape u praksi proizvodi neumjereno i pogrešno teološko tumačenje dogme o papinskoj nepogrešivosti.
Kada bi papa rekao sveopćoj Crkvi da učini nešto, što bi izravno nanosilo štetu nepromjenjivoj Božanskoj istini ili Božanskoj zapovijedi, svaki katolik bi imao pravo ispraviti ga na prikladan i uljudan način… Crkva nije privatno vlasništvo pape. Papa ne može reći „Ja sam Crkva“, poput francuskog kralja Luja XIV., koji je rekao: “L’État c’est moi.” („Država, to sam ja“). Papa je samo namjesnik (vikar), a ne nasljednik Kristov.
Mišljenja sam da u vremenu kada je velik dio držaoca službi Učiteljstva nemaran u obavljanju njihovih svetih dužnosti, Duh Sveti danas poziva, prvenstveno vjernike, da istupe naprijed i hrabro brane vjeru s autentičnim „sentire cum ecclesia“.
TRADICIJA I NJENI NEPRIJATELJI IZNUTRA
Rorate Caeli: Je li papa mjerilo tradicije, ili se on prosuđuje prema tradiciji? Bi li vjerni katolici trebali moliti za skori dolazak tradicionalnog pape?
Nj.E. Schneider: Papa zasigurno nije mjerilo tradicije, upravo suprotno. Uvijek moramo imati na umu dogmatski nauk Prvog vatikanskog sabora: „A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz Njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz Njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od Apostola.“ (usp. Dogmatsku konstituciju Pastor aeternus, pogl. 4)
Rorate Caeli: Znamo da postoji mnoštvo biskupa i kardinala – moguće i većina njih – koji žele izmijeniti doktrinarni jezik Crkve i dugotrajnu disciplinu, sve pod izlikom „razvitka doktrine“, i „pastoralne samilosti“. Što je u njihovom argumentu pogrešno?
Nj.E. Schneider: Izrazi poput: „razvitka doktrine“, i „pastoralne samilosti“ ustvari su obično izlika za mijenjanje Kristovog nauka, i protivni su njegovom nepromjenjivom smislu i cjelovitosti, onako kako su ga apostoli prenijeli sveopćoj Crkvi, i onako kako je vjerno očuvan preko crkvenih otaca, dogmatskih učenja ekumenskih sabora i papa.
Naposljetku, ti klerici žele neku drugu Crkvu, pa čak i drugu religiju: naturalističku religiju, koja se prilagođava duhu vremena. Takvi klerici su zapravo vukovi u ovčjoj koži, često koketiraju sa svijetom. Oni nisu neustrašivi pastiri – već obični kukavički zečevi.